Jean-Sébastien Monzani: “Nikada ne možeš dosegnuti savršenstvo”

27.01.2011. · objavljeno u Pucaj·Autor: Karla Andrić

“Your secret”. To je bila ljubav na prvi pogled, divljenje prema njemu i njegovim radovima, osjećaj mira i spokoja, ulazak u drugu dimenziju, bijeg iz stvarnosti. Jean-Sébastien Monzani je osoba koja vjeruje da su riječi bitne i koja, iako je profesionalac, shvaća da mu konkurencija može biti i amaterski rad.

Započnite prvu stranicu s biografijom. Tko je Jean-Sébastien Monzani?

Švicarski i francuski freelance fotograf, grafički dizajner, ilustrator i video umjetnik rođen 1975. godine. Većina mog rada temelji se na portretima i kratkim pričama koje uključuju emocije, eleganciju, jednostavnost i jak osjećaj za kompoziciju i boju. Tijekom godina, rad mi je evoluirao od jednostavnih improviziranih portret-sessiona do pažljivo planiranih, ili pak kratkih filmova koji uključuju scenarij ili storyboard, a ponekad i dodatne nadrealne elemenate. Tu je i narativni dio koji je vrlo važan i specifičan za moj rad. Samouk sam umjetnik. Imam doktorat iz računalne grafike koji mi nije puno pomogao, jer on je samo tehnička točka gledišta.

Fotograf, video umjetnik, dizajner, ilustrator. Mnogo naslova i znanja. Radite li sve poslove s istom energijom i strašću, ili imate ipak svoje omiljene?

Smatram da postoji veliko bogatstvo izražavanja umjetnosti kroz razne oblike. Kad radim profesionalno uvijek biram zanimljive i izazovne projekte. To je nevjerojatna sreća koja me drži svježim i motiviranim. Ali svaki put kad mi određeni mediji postanu dosadni, jednostavno eksperimentiram s nečim drugim. Tako sam i završio radeći puno različitih stvari…

Jedan od Vaših omiljenih citata govori kako savršenstvo u dizajnu nije postignuto kad se treba nešto dodati, već kad ne treba ništa ukloniti. Jeste li Vi postigli takvo savršenstvo u Vašem radu?

Pokušavam se voditi citatom Antoinea de Saint-Exupéryja i držati stvari jednostavnima i upečatljivima. No, savršenstvo nije samo to. Što više radiš i napreduješ to si samokritičniji i više tražiš od sebe. Zato nikada ne možeš dosegnuti savršenstvo, bar ne iz vlastite točke gledišta.

Možete li istaknuti jednu kvalitetu koju mora imati svaki fotograf, dizajner, redatelj, ilustrator?

Mislim da moraju uvijek biti sami sebi izazov, radije nego da rade nešto što su već stvorili u prošlosti. Ako se stil ne razvije, ako su subjekti isti, onda napredak nije vidljiv i neće biti.

Fotografirate li analogno, budući da ste veliki ljubitelj tehnologije i da u radovima rado miješate stilove?

Tehnologija nije bitna sve dok je umjetnost vrhunska. Zbog toga i mogu kombinirati više tehnika i stilova bez problema. Osobno najviše volim fotografirati digitalno.

Većina ljudi inspirirana je pozitivnim stvarima. Mogu li i negativne stvari biti toliko inspirativne?

Svakako. No inspiracija je ne samo startna ideja već i ono što stvoriš iz toga. Ako je preosobna i ako je ne možeš podijeliti ili prekoračiti, propast će kao umjetničko djelo.

Kada se postaje profesionalac u poslu? Kada umjetnik počne zarađivati od rada ili kad dosegne određenu kvalitetu i priznanje ljudi? Jeste li Vi profesionalac?

Ja sam profesionalni grafički dizajner i slažem se s tim da je definicija profesionalca vezana uz zaradu. Kvaliteta nema apsolutno nikakvu poveznicu, jer amateri mogu napraviti bolja umjetnička djela od profesionalca.

U jednom ste intervjuu spomenuli kako je Gregory Crewdson vaša inspiracija. Ali Gregory je također imao nekoga tko je ispunjavao njegov rad, ta je osoba imala nekoga… Je li inspiracija ipak zatvoren krug koji detektira ljepotu tuđih radova, ili je inspiracija neka vrste težnje da budete poput te osobe?

Zanimljivo pitanje. Gregory Crewdson je samo jedan od izvora moje inspiracije, točnije on je fantastičan fotograf. Inspiracija dolazi ipak iz različitih izvora i što se stvori tada (osim ako nekoga ne kopirate) je vaša osobna interpretacija različitih stvari, kao i misli. Ne postoji zatvoreni krug, jer svatko, ako je talentiran, stvara nešto novo i drugačije.

Vaši su filmovi sklad boja, prirodnih elemenata, emocija. Na koji način razvijate ideju za film? Radite ono što biste željeli vidjeti ili ono što će privući veći broj ljudi?

Radim ono što će izgledati dobro meni. Želim da mi radovi potaknu emocije i da postavljaju pitanja gledateljima. Ali ne brinu me komentari i broj feedbackova. Mogu procijeniti hoće li nešto biti uspješno ili ne. Mislim da je kreativnost bitnija od uspjeha. Zbog toga mogu trošiti puno energije na istraživanje novih smjerova, iako ću dobiti puno manje povratnih informacija nego na ostale moje radove. Nije mi to bitno dokle god postavljam pred sebe nove zadatke.

  • email
  • Twitter
  • Facebook



Komentiraj